Nekada su samo kraljevi sjedili na stolicama, a danas svi sjedimo na stolicama. Štaviše, imamo razne vrste stolica za različite funkcije i prilike – od uredskih stolica do tepezarijskih, ležaljki pa čak i porođajnih stolica. Stolice postoje već skoro 5.000 godina i tokom tog perioda evoluirale su ne samo u dizajnu, već i u funkciji, prateći promjene u našim društvima, normama i vrijednostima. Svaki veći umjetnik ili dizajner okušao se u dizajniranju stolice. Stolica je predmet kojim su se koristili historičari, feministi, antropolozi i politički naučnici kako bi kroz historiju pratili naš odnos prema moći, prostoru, vlastitom tijelu, a danas je postala centralni dio razgovora o našem zdravlju. Kako su stolice evoluirale od predmeta privilegije do predmeta udobnosti, ljudi sada sjede više nego ikada. Ovaj nedostatak kretanja i sve sjedilačkiji način života imaju ogroman utjecaj na naše zdravlje.
Stolice kakve danas poznajemo, s naslonom i nogarama, potječu iz ranog dinastičkog perioda Egipta (3100. p.n.e.). U starom Egiptu stolice su koristili samo najbogatiji i najmoćniji ljudi, što znači da su imale pristup isključivo kraljevske i plemićke porodice. Kao i mnogi predmeti koji predstavljaju simbol moći, što ste bili bogatiji i moćniji, to je stolica na kojoj ste sjedili bila raskošnija, a materijali korišteni za njenu izradu skuplji. Stolice, poznate i kao prijestolja, izrađivale su se u starom Egiptu najčešće od drveta kao osnovnog materijala, dok su sjedišta bila presvučena tkaninom ili kožom radi dodatne udobnosti. Noge stolica često su bile ukrašene šapama životinja koje simboliziraju moć, poput lavova ili bikova. Za ukrašavanje ovih stolica korišteni su zlato, dragocjeni kamenčići, slonovača, ebanovina i staklo jarkih boja, čineći ih jednako ekstravagantnima kao i osobe koje su na njima sjedile.
Stolice su kroz historiju i u različitim civilizacijama, od antičke Grčke i Rima do Asteka u Meksiku, nastavile biti privilegija moćnih. Tek u 12. stoljeću u Kini stolice su postale uobičajene. U Evropi je do te promjene došlo nešto kasnije, tokom renesanse u 16. stoljeću, kada su Evropljani počeli koristiti stolice u svakodnevnom životu. Iako historičari nisu sigurni šta je tačno uzrokovalo ovu promjenu, poznato je da su stolice, gubitkom svoje povezanosti s privilegijom, počele ulaziti u širu upotrebu.
Iako neki tvrde da su stolice danas postale previše uobičajena karakteristika ljudskog života, drugi smatraju suprotno — da stolice i dalje ostaju ekskluzivne, zadržavajući patrijarhalnu prirodu i zanemarujući dobrobit velikog dijela populacije. Caroline Criado u knjizi Invisible Women (2019) skreće pažnju na to da su stolice prvobitno bile dizajnirane za muška tijela i da uglavnom takve i ostaju, što u određenim oblastima života ima ozbiljne posljedice, pa čak i ugrožava živote. Ona navodi da osobe s kraćim, lakšim i manje mišićavim tijelima, u prosjeku, sjede više naprijed u sjedištima automobila. Dizajn automobilskih sjedišta temelji se na univerzalnom, tipično muškom obliku tijela, veličini i čvrstoći; tako da su žene, iako manje sklone sudjelovanju u saobraćajnim nesrećama od muškaraca, u njima izloženije povredama ili smrtnom ishodu.
Dok su većina očitih povezanosti između stolica i moći uglavnom nestale, naš svakodnevni jezik zadržava važne podsjetnike. Dovoljno je pogledati profesionalna ili politička tijela, gdje pored imena onih na najvišim položajima autoriteta često stoji titula — predsjedavajući ili Chairman.
